Špilja Vjetrenica iznimna je geomorfološka, povijesna i prirodna vrijednost, pravi dragulj krškog podzemlja Dinarida, ali i cijele Europe i svijeta.

Vjetrenica se nalazi u Hercegovačko-neretvanskoj županiji u općini Ravno, a svoje ime Vjetrenica dobila je po svom karakterističnom snažnom vjetru po kojem je poznata kao „vjetrena špilja“.

Špilja Vjetrenica smještena je na području južno dinarskog krša, u krškoj uzvisini koja se proteže od južnog ruba zapadnog dijela Popovog polja (Istočna Hercegovina) do Jadranskog mora. Ulaz je lociran na samom rubu Popovog polja, 300 m istočno od centra sela Zavala, na 260 metara nadmorske visine, 12 km zračne udaljenosti od Jadranskog mora.

Vjetrenica pripada sustavu krškog područja koje je ekološki najugroženiji tip staništa u Bosni i Hercegovini. Sustavni oblici zaštite Vjetrenice pojavljuju se tek 1952. godine kada je sukladno tadašnjem zakonu proglašena Spomenikom prirode (Rješenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkost NR BiH, broj 979/52 od 25. prosinca 1952).

Prostornim planom BIH u razdoblju od 1981 – 2000. godine koji je na snazi do donošenja Prostornog plana Federacije BiH zbog iznimnog značaja s aspekta kulturnog i prirodnog nasljeđa, prostor Zavala-Slano zaštićen je kao posebni prirodni predjel (članak 115, „Službene novine Federacije BiH“, broj 2/06).

Dana 22. Studenog 2004. godine špilja Vjetrenica uvrštena je na privremenu UNESCO listu prirodne baštine kao spomenik prirode, a 11. prosinca 2007. godine isto je učinjeno za špilju Vjetrenicu sa arhitektonskim ansamblom sela Zavala. Prema  federalnom Zakonu o zaštiti prirode iz 2003. godine, špilja Vjetrenica kao spomenik prirode svrstava se u III. kategoriju zaštićenih dijelova prirode, a prema važećem Zakonu o zaštiti prirode iz 2013. godine špilja Vjetrenica se svrstava u V.(a) kategoriju zaštite kao Zaštićeni pejzaž (kopneni). Skupština Hercegovačko–neretvanske županije proglasila je 26. siječnja 2021. godine područje špilje Vjetrenice te dijela Popova polja zaštićenim krajobrazom/pejzažom pod imenom: „Vjetrenica-Popovo polje“.

Špilja Vjetrenica ukupno je duga 7.329,9 m, a duljina glavnog kanala iznosi 2470,0 m te pritom zauzima ukupnu površinu od 62.654 m². Vjetrenica se sastoji od 8 glavnih dijelova a to su: Gornja Vjetrenica, Donja Vjetrenica, Absolonov kanal, Radovanovićev kanal, Leopardov kanal, Velški kanal, Ravanjski kanal i izvor Lukavac.

Glavni kanal špilje Vjetrenice se koljenasto i dosljedno vodoravno prostire u dužini od 2470 metara s nekoliko sporednih kanala. Njegov promjer kreće se od svega metar i pol visine i širine (na jednom mjestu u prvih 150 metara) do dvadesetak metara visine i više stotinu širine. Prvih 600 metara prekriven je kršjem i hidrološki povremeno aktivan samo u dijelu više desetaka metara koji je prekriven kalcitnim kamenicama – koji se tradicionalno zovu pjati (tal. tanjur). Drugi dio, nešto duži od tisuću metara, prekriven je glinom ili glinom s kamenim blokovima te je hidrološki znatno aktivniji. Na udaljenosti od 1250 metara od ulaza nalazi se trajno Veliko jezero, koje u dužini od oko 180 metara potpuno prekriva Glavni kanal. Ono se u kišnom dijelu godine proširi oko 450 metara na sjever, dakle sve do oko 700 metara od ulaza u Vjetrenicu, i pri tome potpuno potopi Sifon na udaljenosti od 1000 metara. Stoga je unutrašnjost iza Sifona veći dio godine nedostupna. Glavni kanal je na dva mjesta kataklizmički zarušen: na udaljenosti od oko 2000 metara, nakon što se pređe 200 metara dugo i 60 metara visoko Požovo brdo u Cvijićevoj dvorani. Ondje je Abosolonova ekipa pronašla uzak prolaz (Prkno) u nastavak od oko 500 metara Glavnog kanala (Skriveni glavni kanal), također prekriven glinom i kamenim blokovima. Današnji završetak Vjetrenice, tj. Skrivenog glavnog kanala također je rezultat tektonskih zarušavanja koji su potpuno zatvorili kanal sve do stropa. Glinom i ilovačom pokriveni dio Glavnog kanala podloga je za četiri stalna i najmanje dva povremena potoka.

Treću, najnižu razinu čine donji kanali poput Aboslonova kanala i Donje Vjetrenice. Oni su cijelu godinu vodoaktivni, s potocima i jezerima, znatno užim kanalima i iznimnim bogatstvom podzemnog živog svijeta. Oni su okupljeni u prvom dijelu Vjetrenice, i po svemu sudeći su povezani s izvorom Lukavac, koji se nalazi ispod Vjetrenice na rubu popovopoljske plohe.

Povijest istraživanja Vjetrenice započela je polovicom 1. Stoljeća u djelu „ Povijest prirode“ (Historia naturalis) koju 77. godine objavljuje Plinije Stariji. Sustavna istraživanja započela su tek krajem 19. stoljeća Groller (1989), Vavrović (1893), Katzer (1903), a najopsežnija i sustavnija istraživanja špilje provodi Češki znanstvenik Karel Absolon u periodu od 1912. godine do 1914. godine, kada je kroz svoje istraživanje otkrio gotovo sve danas poznate kanale špilje Vjetrenice.

Novija istraživanja provedena 2000. godine koje su sproveli speleolozi SD Velebit rezultirao otrkićem novih kanala i najtočnijim topografskim nacrtom špilje. Osim brojnih svjetskih znanstvenika  i istraživača svoj doprinos dali su i domaći istraživači, a posebno se izdvaja Ivo Lučić koji je posvetio svoj život istraživanju i zaštiti špilje Vjetrenice, a svoj doprinos u što boljem razumijevanju fenomena Vjetrenice predočio je kroz svoju monografiju  „Vjetrenica : Pogled u dušu zemlje“.

U početku se smatralo da je špilja Vjetrenica vrlo siromašna špilja organizmima, a naknadna istraživanja utvrdila su da Vjetrenica posjeduje iznimno veliku bioraznolikost koja je privukla istraživače diljem svijeta. Među mnogobrojnim istraživačima najviše se ističe Karel Absolon čija su istraživanja špilje Vjetrenice iznimno pomogla znanosti otkrivši veliki broj novih vrsta. Trenutno kroz 115. Godina istraživanja, ukupno je utvrđeno 230 vrsta, pripadnika 4 carstva, od kojih 96 špiljskih vrsta, 41 kopnenih i 55 vodenih od kojih su iz Vjetrenice opisane 44 vrste. Od vrsta za koje je Vjetrenica tipsko nalazište, njih 14 za sada nije nađeno nigdje drugo osim u Vjetrenici. Prisutne su vrste redova: Coleoptera - Aphaenopsis (A.) pretneri (Scheibel, 1935) i Nauticiella stygivaga (Moravec et Mlejnek, 2002), Isopoda – Armadillidium absoloni (Strouhal, 1939), Laniatores – Dinaria vjetrenicae (Hadži, 1932), Palpigradi – Eukoenenia remy (Conde, 1974), Gastropoda – Lanzaia vjetrenicae (Kuščer, 1933) i Narentiana vjetrenicae (Radoman, 1973), Amphipoda – Niphargus factor (G. Karaman & Sket, 1991) i Niphargus zavalanus (S. Karaman, 1950), Ostracoda – Pseudocypridopsis hartmanni (Petkovski et all., 2009), Temnocephalida – Scutariella stammeri (Matješič, 1958), Bacteria – Troglogloea absoloni (Kostanjšek et al., 2013), Mysidacea – Troglomysis vjetrenicensis (Strammer, 1936) i Diplopoda – Typhloiulus (A.) edentulus (Attems, 1951).

S velikom bioraznolikošću dolazi i veća potreba za očuvanjem i boljom zaštitom ugroženih vrsta koje obitavaju u Vjetrenici i području oko špilje te na području Popova polja.

Crvena lista faune Federacije BiH definira status vrsta pronađenih u neposrednoj blizini špilje Vjetrenice. Ukupno je definirano 39 ugroženih vrsta, a posebno se izdvajaju vrste Čovječja ribica (Proteus anguinus) i kongerija (Congeria kusceri) koje su zaštićene Bernskom konvencijom i europskom direktivom o zaštiti staništa i vrsta. Pored spomenutih vrsta jednako važano je izdvojiti da su sve europske vrste šišmiša zaštićene kroz međunarodne sporazume, čija je potpisnica i Bosna i Hercegovina a to su: Konvencija o zaštiti europskih divljih vrsta (Bernska konvencija), Konvecnija o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (Bonnska konvencija) te pripadajući Sporazum o zaštiti europskih populacija šišmiša (Eurobats).

Osim iznimne bioraznolikosti, špilja Vjetrenica bogata je paleontološkim i arheološkim nalazima. Prvi paleonotološki nalazi pronađeni su 1967. godine da bi godinu kasnije Velški istraživači u novootkrivenom kanalu pronašli cjelovit kostur leoparda (Panthera pardus), prema uzoru na ovo otkriće danas taj kanal nosi naziv Leopardov kanal. Osim leoparda u Vjetrenici su nađeni ostatci izmurlog špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus) i mrkog medvjeda (Ursus actros) te manjih kralježnjaka. Kasnijim istraživanjima pronađena su još tri skeleta leoparda na trima različitim lokacijama.

Izvor:

Ozimec et al. (2021) Vjetrenica: centar špiljske bioraznolikosti Dinarida. Ravno: Javno poduzeće Vjetrenica

Lučić I., Sket B. (2003) Vjetrenica: pogled u dušu Zemlje. Zagreb-Ravno: ArtResor.

https://www.vjetrenica.ba/hr/

https://geografija.hr/vjetrenica-podzemni-univerzum-u-krsu/